Prijeboj (kompenzacija) je jedan od načina prestanka obveze bez ispunjenja, a temelji se na postojanju dvostrukih uzajamnih tražbina između dviju osoba koje su u međusobnom obveznom odnosu. To je institut koji omogućuje jednostavniji i efikasniji prijenos i prestanak obveza, bez potrebe za fizičkim ispunjenjem novčanih ili drugih činidbi.
Prijeboj se uređuje odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO), i to u člancima 195. do 202.
Razlikujemo:
- jednostrani prijeboj,
- dvostrani (sporazumni) prijeboj,
- ugovorni prijeboj,
- multilateralni prijeboj.
Bit prijeboja
Prijeboj nastaje kada dvije osobe imaju međusobne novčane ili zamjenjive obveze. Ako su obje te obveze dospjele i utužive, može doći do njihovog međusobnog podmirenja – kompenzacije – tako da jedna osoba izjavi prijeboj, a time se obje obveze u cijelosti ili djelomično gase. Prijeboj ima učinak retroaktivnog prestanka obveze u trenutku kada su obje obveze mogle biti prebijene, iako izjava o prijeboju može biti dana naknadno.
Uvjeti za prijeboj
Prema ZOO-u, da bi prijeboj bio moguć, moraju postojati određeni uvjeti:
- Uzajamnost tražbina – obje strane moraju biti dužnici i vjerovnici jedna drugoj.
- Homogenost činidbi – činidbe moraju biti istovrsne (npr. novčane tražbine, ista roba).
- Dospjelost – obje tražbine moraju biti dospjele.
- Utuživost – obje tražbine moraju biti pravno ostvarive putem suda.
- Zamjenjivost stvari – ako se ne radi o novcu, predmet činidbe mora biti zamjenjiv.
Prijeboj nije moguć ako je jedna tražbina isključena zakonom (npr. uzdržavanje, nadoknada štete zbog smrti ili tjelesne ozljede), niti ako je predmet jedna činidba u naturi koja nije zamjenjiva ili je vezana uz osobu.
VRSTE PRIJEBOJA
1. Jednostrani prijeboj
Jednostrani prijeboj je najčešći oblik prijeboja u praksi. Temelji se na jednostranoj izjavi volje jedne stranke u obveznom odnosu. Prema članku 195. i 196. ZOO-a:
Opće pretpostavke
Članak 195.
Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.
Izjava o prijeboju
Članak 196.
(1) Prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju.
(2) Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.
Dakle, dovoljno je da jedna strana izjavi prijeboj, bez pristanka druge strane. Učinak prijeboja je automatski – smatra se da su obveze prestale u trenutku kada su bile ispunjene sve pretpostavke, bez obzira kada je izjava dana.
Ova forma prijeboja je jednostavna i učinkovita jer izbjegava potrebu za dodatnim ugovorima ili suglasnošću suprotne strane. Česta je u poslovnoj praksi među poduzećima koja su istodobno u odnosima dužnik–vjerovnik.
PRIMJER: Izjava o jednostranom prijeboju
2. Dvostrani (sporazumni) prijeboj
Dvostrani, odnosno sporazumni prijeboj nastaje kada dvije stranke međusobno dogovore prijeboj. U tom slučaju ne zahtijevaju se svi uvjeti koji vrijede za jednostrani prijeboj, jer volje stranaka derogiraju određena pravila ZOO-a.
Sporazum o prijeboju može sadržavati i prijeboj nedospjelih tražbina, tražbina koje nisu istovrsne, tražbine koje su zastarjele ili koje bi inače bile isključene iz prijeboja prema zakonu. Ključna prednost sporazumnog prijeboja je ta što omogućuje fleksibilnost u poslovnim odnosima i prilagođavanje konkretnim potrebama stranaka.
ZOO ne uređuje posebno ovaj oblik prijeboja, ali se smatra dopuštenim na temelju općeg načela slobode ugovaranja (članak 2. ZOO-a).
3. Ugovorni prijeboj
Ugovorni prijeboj je zapravo podvrsta sporazumnog prijeboja, gdje stranke ugovorom unaprijed dogovaraju mehanizam prijeboja svojih budućih tražbina i obveza. Takvi ugovori često sadrže klauzule o automatskom prijeboju, kada dođe do dospijeća određene tražbine, bez potrebe za izjavom.
Ugovorni prijeboj osobito je čest u financijskim i bankarskim ugovorima, factoringu, leasingu te ugovorima o poslovnoj suradnji. Njime se mogu predvidjeti prijeboji u specifičnim situacijama, čak i ako uvjeti za jednostrani prijeboj prema zakonu nisu u potpunosti ispunjeni.
4. Multilateralni prijeboj (kompenzacija) – pravni mehanizam koji koristi Namira.hr
Kod gore opisanog prijeboja sudjeluju dvije stranke s međusobnim potraživanjima, a kod multilateralnog prijeboja (kompenzacije), kojim se koristi Namira.hr, se radi o odnosu tri ili više subjekata – ugovor kojim tri ili više stranaka, u situaciji kada jedna stranka duguje drugoj stranci, koja duguje trećoj stranci, koja duguje X-toj stranci, koja pak duguje prvoj stranci, sporazumno prebijaju svoja međusobna novčana potraživanja, u visini najvećeg zajedničkog iznosa.
Ograničenja i zabrane prijeboja
ZOO u članku 200. navodi slučajeve kada prijeboj nije dopušten:
- tražbina koja se ne može zaplijeniti,
- tražbina stvari ili vrijednosti koje su dužniku bile dane na čuvanje ili posudbu, ili koje je dužnik uzeo bespravno ili ih bespravno zadržao,
- tražbina nastala namjernim prouzročenjem štete,
- tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti,
- tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja
I drugi zakoni navode slučajeve kada prijeboj nije dopušten odnosno kada je ništetan kao npr. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, Ovršni zakon, Stečajni zakon, Opći porezni zakon, Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima čl. 15.
Posljedice prijeboja
Učinak prijeboja je prestanak obveze na način kao da su tražbine međusobno ispunjene. Ako se radi o djelomičnoj kompenzaciji, obveze prestaju u iznosu koji je jednak. Ako je iznos jedne tražbine veći, ostaje razlika kao preostala obveza.
Prijeboj djeluje ex tunc, tj. od trenutka kada su se ispunili svi zakonski uvjeti za prijeboj, a ne od dana izjave (kod jednostranog prijeboja). Time se štiti sigurnost pravnog prometa jer se obveze tretiraju kao prestale u prošlosti.